ADRIJANA HISENI
RAZVLAŠTENJE
2008.
prijedlog za Salon mladih - Salon revolucije
“Razvlaštenje vlasti je prvi korak k mirnom rješavanju sukoba”
Crtam jedino u onim trenucima kada sam bijesna… Ili nervozna. Kada sam sretna nemam potebe za izražavanjem, tada jednostavno živim. U Beogradu sam 1999. ostavila jedna oslikana vrata moje sobe na kojima je sve važno bilo ucrtano. Sada ostavljam sve u Zagrebu.
Crtam jedino u onim trenucima kada sam bijesna. Ili nervozna. Kad sam sretna nemam potrebe za izražavanjem: tada jednostavno živim. Bila sam bijesna i tužna. Žena na policiji zadužena za produžavanje dozvole za boravak rekla mi je: „Ti si sad nula za nas. Kosovo ti je sad slobodno, zašto ne ideš tamo? Što hoćeš ovdje??”
Razvlaštenja znače preuzimanje kontrole i redistribuciju nemoći. Nisu to veliki koraci, ali su dovoljni da uplaše i da ovlasti, ako ne budu predane meni, barem budu oduzete i drugima. Salon nisam tražila, sam je došao k meni. Jedan od onih mailova koji kruže uokolo.* Činio mi se potpuno besmislen i nevažan. Uzela sam mu sve. Bacila sam zmije u Bačvu. Temelje sam potkopala biljkama, umjetnicima zabranila pristup, publiku otjerala. Upravi sam oduzela ključeve i ostavila ih nezaštićene. Sve su to procesi koji će se prije, ili kasnije desiti sami od sebe, zgrada će propasti, kao i radovi i ljudi, ja sam samo taj proces ubrzala i postavila cijeli taj svijet u položaj u kojem sam se ja tada nalazila.
30.09.2008. ističe mi pravo boravka u Hrvatskoj. (A.H.)
*Riječ je o Natječaju za izlaganje na 29. Salonu mladih - Salonu revolucije. Rad Adrijane Hiseni koji je predstavljen na ovoj izložbi ujedno je i njezina prijava na Natječaj Salona mladih, koja je u potpunosti reproducirana ovdje i koja je pristigla bez dodatnih obrazloženja i podataka o autorici. Tek u naknadnom susretu s njom, nakon obavijesti da joj je prijedlog za izlaganje prihvaćen, saznale smo da nije riječ o mladom umjetniku/umjetnici gnjevnom na umjetnički sistem i samim time na instituciju Salona mladih i sam Meštrovićev paviljon, nego o mladoj osobi stranog državljanstva za koju politika Republike Hrvatske prema strancima, skupa s njezinom kafkijanski kompliciranom i apsurdnom birokracijom, čini sve kako bi je sprječila u naumu da, nakon uspješno završenog studija u Zagrebu, svoj život i karijeru nastavi graditi u Hrvatskoj. Gnjev prema instituciji Salona mladih i mjestu njegova održavanja izlazi, dakle, daleko izvan sigurnih i udobnih okvira svijeta umjetnosti - štoviše, svijet umjetnosti i njegova «kuća» ovdje su, ne tek simbol, već i posve realna instanca opresivne državne vlasti. Meštrovićevu kuću umjetnika, koja je jedno od polazišta Salona revolucije i čijem trenutku nastanka kao punktu - makar i institucionaliziranog - otpora Salon na određen način odaje počast, umjetnica u svom tekstu prijave želi srušiti, tj. jezikom kao performativnim činom, i ruši: «Umjetnost u vašoj kući je mrtva, revolucija u vašoj kući je mrtva, kuću treba srušiti.» Ovogodišnja izložba Salona mladih, Salona revolucije, koji propituje mogućnosti umjetnosti kao alata za kritičko propitivanje stvarnosti ali i za generiranje realnih pomaka i transformacije te stvarnosti, otvorit će se 04.10.2008. godine u Zagrebu. Adrijana Hiseni će napustiti Hrvatsku 30.09.2008. jer kvote za strance u zakonu Republike Hrvatske državljane Republike Kosovo predviđaju i žele jedino kao izvršitelje nisko plaćenih i deficitarnih poslova koji podrazumijevaju i najniži stupanj obrazovanja. Visoko obrazovani građani Kosova, poput Adrijane Hiseni, u ionako velikoj konkurenciji, nisu dobrodošli. Čak ni kao umjetnici uvršteni na jednu od najvažnijih izložbi koja se financira državnim novcem. Rad Adrijane Hiseni (reprodukcija njezinog prijedloga za Salon mladih) neće biti predstavljen kao statični objekt na izložbi, nego u obliku letka koji će se na ulazu uručiti svakom posjetitelju, kao alternativni vodič kroz izložbu, tj. vodič za izložbu koje nema (ili je ne bi trebalo biti) i u čijoj se «kući», po sada već tko zna koji put u povijesti, na najreprezentativniji način susreću visoka državna politika, ideologija i umjetnost. Nakon njezine burne povijesti, ovdje se to događa na razini mikro-priče, mikro-povijesti koja će ovim putem, za razliku od bezbroj sličnih priča koje se događaju svakodnevno, ipak izmaći potpunom zaboravu. (I.B. & A.M.)
ADRIJANA HISENI rođena je 1983. u Beogradu, Srbija gdje je živjela do 1999. kada se preselila u Prištinu, Kosovo. Odlaskom u Zagreb na studij Ekonomije, smjer Marketing 2002. godine, počinje priča…
