DINA RONČEVIĆ

DEFLORACIJA
2008.
instalacija (krevet, posteljina, noćni ormarić, noćna lampa, knjiga iz područja autotehnike)

Rad Dine Rončević propituje konvencije shvaćanja opreka između ženskog i muškog te pitanje prirođenosti, odnosno kulturne uvjetovanosti tih konvencija. Riječ ‘defloracija’, ujedno i naziv ovog rada, označava probijanje ženskog himena. Jezik je taj koji stvara kulturni sustav, koji utvrđuje i propisuje vrijednosti društva. U riječi kao što je defloracija moguće je otkriti čitav jedan patrijahalni koncept, kojemu je temelj u poimanju muškog kao aktivnog, ispravnog, javnog, svojstvenog kulturi, a ženskog kao pasivnog, intimnog, prirodnog (ukoliko pod rječju «priroda» podrazumijevamo ono što je animalno, neuređeno). Žena nema vlastitu volju, ona predstavlja puki objekt, predmet muške želje; njezin je himen probijen, a probija ga falus koji time dobiva ulogu subjekta, vršitelja radnje.

Nazivom Defloracija autorica vrlo jasno aludira na prvi seksualni odnos. Nešto je suptilnija aluzija na mehaniku, odnosno jezična eksplikacija spolnog općenja unutar «diskursa» mehanike. Kako sama autorica kaže: Mehanika predstavlja principe putem kojih se odvija seksualni odnos; nakon što se počne koristiti snaga koja ima potenciju bržeg, sporijeg ili jačeg kretanja, dešavat će se zagrijavanje, pa nekako istovremeno i lubrikacija, slijedi penetracija, a čak i brtva u mehanici služi kao prezervativ u seksu - kako bi spriječila/spriječio prodiranje tekućina. Time je opet muškarac stavljen u položaj subjekta; seks je opisan mehaničarskim«žargonom», njemu bliskim i svojstvenim, budući da je on i osmislio mehaniku i njome se i bavi. Žena je, dakle, opet unutar prostora «muškog». Kao simbolički akt probijanja granice muško-ženskog Dina Rončević odlučila se, u sklopu projekta za diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, prekvalificirati u automehaničarku (iako joj sustav i jezik dozvoljavaju da se prekvalificira tek u automehaničara), i time ući u teritorij ‘muškog’ te iznijeti svoje iskustvo radom Defloracija. Spajajući maskulino, sadržano u konkretnom znanju o mehanici, i feminino, na koje upućuje krevet (povrh toga i jasan simbol pasivnog), umjetnica svojom instalacijom zapravo re-kreira čin seksualnog općenja nad samom sobom: U ovom radu, znanje je mehanika, i to znanje je ono s kojim ja ustvari tek otkrivam i upotpunjujem svoj identitet te postajem ženom, kao što se to obično govori za razdjevičenu djevojku. Međutim, autorica ujedno propituje i problematiku konstruiranja identiteta žene i njezine diskriminacije otvarajući pitanja poput: postoje li poslovi koje mogu raditi samo muškarci, a žene ne; smije li žena ipak odabrati «muško» zanimanje; gubi li žena dio svoje ženskosti ukoliko postane automehaničar(ka); postoji li znanje koje je tipično «muško», tj. postoji li ženski i muški način mišljenja i sl.
(J.P.)
DINA RONČEVIĆ (1984, Zagreb, HR) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu nakon koje je 2003. obrazovanje nastavila na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odjelu za animaciju i nove medije. Svoje radove predstavila je na većem broju skupnih izložbi.