Himna esperantista predstavlja čistoću ideje o promjeni društvenih vrijednosti, ideju ujedinjenja kultura i nacija koju umjetnik koristi kako bi ukazao kako su sve revolucije, baš kao i utopije unaprijed osuđene na propast. Bijela boja teksta koja se gubi na bijelom zidu kao simbol disfunkcionalnosti i mrtvila samog jezika kojim je tekst napisan, pored svoje estetske vrijednosti, upućuje i na ideju jezične neutralnosti esperanta. Esperanto (”onaj koji se nada”) je najrašireniji umjetni jezik na svijetu, nastao kao rezultat utopističke ideje o univerzalnom jeziku koji bi omogućio ujedinjenje i mir svih ljudi na svijetu.
IVAN DUJMUŠIĆ (1982, Prijedor, BiH) trenutno je apsolvent nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi izv. prof. Damira Sokića. Član je HDLU-a. Izlagao je na više grupnih i samostalnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.