JAKUP FERRI

STORY’S FORM FORMING STORY
2006.-2008.
Instalacija sa serijom crteža za fotokopiranje, fotokopirni aparat

Ferrijev rad ne odaje nikakvo traumatično iskustvo. Prije se može reći da govori o povijesti suvremene umjetnosti, koje umjetnik nije dio, o junacima rock’n'rolla i o sjećanjima iz djetinjstva na život u «normalnome» svijetu (satovi, očeve cipele, očeve umjetničke monografije), letargiju i dosadu života u gradu itd. Iz Ferrijeve šutnje o toj temi možemo na neki način zaključiti da nova generacija suvremenih umjetnika na Kosovu nije zainteresirana za radove svojih «estetskih» otaca. Nijedno djelo nekog mladog kosovskog umjetnika ne svjedoči o bilo kakvom sukobu, ironiji, parodiji ili kritici starije generacije suvremenog apstraktnog slikarstva kosovskog modernizma u razdoblju od kasnih 60-ih do kasnih 80-ih godina 20. stoljeća. Svi su oni lanjski snijeg, fosili i dinosauri iz programa umjetničke akademije, i predstavljaju teško nacionalno breme etnološke i povijesne svijesti o albanskom ponosu. Ti modernistički slikari, od kojih su najplodniji Muslim Muliqi, Rexhep Ferri i Xhevdet Xhafa, bili su oni koji su se bavili nacionalnom reprezentacijom kao estetski posrednici, oni koji su kanonizirali politički traumatiziranu situaciju Kosova s pomoću umjetničkih vrijednosti. Jakup Ferri i njegova generacija umjetnika danas potpuno su odbacili estetske formulacije stare generacije kako bi mogli pronaći nov način za izražavanje politike svoje svakodnevice; najprije su promijenili medij iz slikarstva u još neistraženi medij video umjetnosti, a zatim su, umjesto preispitivanja lokalne i novije, aktualne političke povijesti, kontekstualizirali svoja umjetnička djela u okviru međunarodne povijesti umjetnosti, pozivajući se na umjetnike poput Damiena Hirsta, Yoko Ono, Billa Viole, Marine Abramović, Christa, Baldessarija itd. Ta non-site-specific umjetnička djela, koja su imala funkciju normaliziranja post-rambouilletovske situacije, proizvela su i mnogo kolateralne štete. Štete poput ušutkavanja kolektivne traume za volju normalizacije, depolitiziranja suvremene umjetnosti za volju non-site-specific formulacija… Promatrajući Ferrijeve crteže, na kojima on koristi metke i puške u najproduktivnijim i najapstraktnijim svakodnevnim životnim situacijama, poput uspinjanja među zvijezde u sizifovskim igrama, osjećamo da je trauma ipak i dalje prisutna, samo što je sada ušutkana i ograđena od banalnih interpretacija.
(Isječak iz teksta Sezgina Boynika Force of Trauma; cjelovita verzija dostupna je na: http://victims.labforculture.org/site/texts/force-of-trauma)

JAKUP FERRI (1981, Priština, Kosovo) studirao je na Likovnoj akademiji u Prištini (2001.-2002.) na i Rijksakademie Van Beeldende Kunsten u Amsterdamu (2007.-2008.). Dobitinik je nagrada M.Mulliqi i Artists of tomorrow u Prištini te nagrade Unstpreis Europas Zukunft u Leipzigu. Samostalno je izlagao u Artists Space, New York, Galerie Adler, Frankfurt am Main i 1.60insurgent space, Tirana.
Izbor skupnih izložbi uključuje: U-TURN Quadrennial for Contemporary Art, Copenhagen, The Use of Every Sunbeam, Künstlerhaus Stuttgart, SPAPORT, The Museum of Contemporary Art, Banja Luka, Prague Biennale 3, Prague, Kunsthalle Exnergasse, Wien, e-flux Vídeo Rental, Zacheta National Galery, Warsaw, 47 October Salon, Belgrade, Galerija Škuc, Ljubljana, Love it or leave it, Cetinje biennale V, Cetinje, Galerija Nova, Zagreb, In den Schluchten des Balkan, Kunsthalle Fridericianum, Kassel…