Suvremena umjetnost postala je pravim rasadnikom više ili manje iskrenih projekata koji uključuju slike nasilja i neravnopravnosti, patnje, ratova i bolesti. Međutim, slika čiji motiv upućuje na politički sadržaj nije nužno i sama politična. Projektom Politika slike Janez Janša razotkriva drugu stranu političkog u umjetnosti, koja ne počiva tek na motivu nego leži u samoj strukturi slike.
Za izradu serije slika umjetnik je izabrao trinaest sintagmi koje evociraju značajne događaje političke povijesti dvadesetoga stoljeća. Izabrane sintagme proslijedio je grafičkom dizajneru koji je potom za svaku sliku u seriji odredio font, veličinu slova, kao i boju slova i pozadine koje je selektirao na temelju ponude akrilnih boja Liquitex. Odredio je i dimenzije platna za svaku sliku na temelju tri ponuđena formata. Prenošenjem kreativnog procesa na drugoga - pri čemu je od posebnog značenja činjenica da se umjetnik obratio grafičkom dizajneru koji, za razliku od slikara, bezrezervno sudjeluje u procesima tržišne ekonomije - Janša potkopava ideju o umjetniku kao autoru. Odlučio se za podjelu rada u kojoj umjetnik postaje izvođač narudžbe dizajnera, potkopavajući istovremeno jedan od ključnih elemenata vrednovanja slike koja po zakonitostima modernistički konstruirane politike slike, a o čemu ovdje odlučuje dizajner, nastaje kreativnošću umjetnika.
Umjetnik je od grafičkog dizajnera tako dobio precizne nacrte za izradu slika. U njih je Janša intervenirao slikarskom gestom i vlastoručnim potpisom. Tako nastala serija rezultat je dvaju različitih pristupa oblikovanju vizualnoga. Grafički dizajner i slikar stvaranju su pristupili iz dva različita strukturalna načina konstrukcije slike koja su se u projektu Politika slike združila u jedinstvenu cjelinu.
Slike su u galerijskom prostoru postavljene prema rasporedu koji odgovara kronološkom redoslijedu političkih događaja kroz povijest. Slike Janeza Janše postavljaju pitanja o politici slike. Veže li se političko, međutim, s onim što je na/u slici ili sa samim načinom na koji se slika tijekom novog vijeka razvijala i održavala vlastitu politiku sebe kao objekta s posebnim obilježjima i njima odgovarajućom ideologijom?
(ulomak iz teksta Petje Grafenauer Krnc, u: Slikarski projekt, Galerija Ganes Pratt, Ljubljana, 2007.)
JANEZ JANŠA (1973, Ljubljana, SI). Živi i radi u Ljubljani. Predstavlja mlađu generaciju umjetnika koji se bave propitivanjem slikarstva kroz upotrebu medijski posredovanih slika i uspostavljanjem slobodnih veza između umjetnosti i različitih tehnoloških procesa. Ne bih rekla da je njegov glavni interes širenje polja slikarstva, već prije propitivanje same ideologije slikarstva. (…) Najradikalnija prezentacija njegovog rada bila je ona s Bijenala u Veneciji 2003. godine, kada je svoje slike izložio u stanovima njihovih privremenih vlasnika. U slike su bile ugrađene kamere koje su u realnom vremenu prenosile snimke u galeriju. Slike su pripadale ciklusu Terror=dekor koji se bavio načinima na koje medijski posredovane slike, kao i umjetničke slike, naročito suvremene, postaju dekoracija u službi kapitalizma. (ulomak iz teksta Zdenke Badovinac)