JULIETA ARANDA

BILLOV SVIJET UMJETNOSTI
2005.
digitalni print u boji (76,2 x 101,6 cm), letraset

PRIVREMENA RJEŠENJA
2005. - 2006.
instalacija od predmeta revolucionarne propagande kupljenih u Mexico Cityu, tekst na zidu, slide-show; različite dimenzije

Moj rad usmjeren je propitivanju estetskog potencijala i funkcije procesa cirkulacije. Koristeći raznorodne medije poigravam se s postojećim modelima cirkulacije u nastojanju da osmislim moguća rješenja za alternativne transakcije kulturnog kapitala. Ta istraživanja materijalizirala su se kroz različite medije, uključujući izdavaštvo, instalacije, video i osmišljavanje alternativnih prostora.
Cirkulacija se uobičajeno shvaća kao implicitni čimbenik koji omogućuje kružno kretanje proizvodnje i potrošnje. Iako je takva definicija potencijalno korisna, riječ je ipak o pojednostavljenom shvaćanju koje stvara umjetnu jednadžbu isključujući druge funkcije i potencijale koje umjetnički rad može sadržavati. Budući da sustavi zasnovani na cirkulaciji slijede logiku želje, smatram da je uplitanjem u njh moguće zakomplicirati razmjenu te ubaciti dozu produktivne zbrke u prevladavajuće načine i modele funkcioniranja stvari. Na taj se način otpor i remećenje shvaćaju kao kvarovi, a ne kao krize.
Vjerujem da, kako bi bila uistinu politična, umjetnost ne treba podupirati određenu ideologiju, nego ukazivati na mogućnost autonomije unutar danog konteksta. Dakle, pitanje je na koji način umjetničkim djelovanjem možemo stvarati polja remećenja unutar postojećih struktura? Je li dovoljno uzeti dijelove sustava i presložiti ih na nov način? Ili želimo naznačiti rješenja za potpuno nov sustav? Zanima li nas kvaliteta temeljnih materijala? Možda ne želimo unijeti ništa novo, već raditi na zamršivanju postojećih odnosa kako bismo iznašli model koji može funkcionirati na nekoliko razina: proizvodeći subjektivnost bez potpunog razotkrivanja fiksnih narativa, kao i bez nastojanja za postizanjem apsolutne specifičnosti.

O revolucionarnim pokretima redovito razmišljamo kroz pojam krize: sile koja se izdiže nad tlom i uništava strukturu (ZAMJENJUJE jednu strukturu drugom). Trebalo bi, međutim, preispitati svrhovitost takvog pristupa, budući da sila koja se pojavljuje iznad tla nikad ne postaje svjesna svojih slabosti te u konačnici i sama treba zamjenu. Vjerujem kako umjetnici/proizvođači kulture na neki način funkcioniraju poput pokretnih meta, stvarajući niz dijagonalnih relacija unutar polja - nikad u potpunosti unutar, nikad u potpunosti izvan. Bez pravih puknuća, ali s remećenjima, ne lomljenjem dijelova, već mijenjanjem njihove funkcije.
(J.A.)

JULIETA ARANDA (1975, Mexico CIty, MX) diplomirala je 2006. godine na Sveučilištu Columbia u New Yorku, a bakalauerat iz filmskog stvaralaštva stekla 2001. na School of Visual Arts također u New Yorku. Njen je rad bio predstavljen u nekim od najprestižnijih institucija i manifestacija, poput The Kitchen, New York, 10. Bijenale u Lyonu, Solomon Guggenheim Museum, New York (nadolazeća samostalna izložba, 2009.), Conspire, Transmediale08, Berlin, 2008; 2. Moskovski Bijenale, 2007, Dictionary of War, Muffathalle, München, 2006