MAJORIAN 458

STAKLENI PERISTIL
2008.
digitalni print na kapafixu, blog, web stranica, MySpace, Facebook

Cilj projekta Stakleni Peristil je interpolacija tumora u živo gradsko tkivo. Prostorna ideja je jasna: „suvremeni” objekt trgovačko-stambene namjene sjeda u prazni volumen Peristila. Pritom nestaje povijesni trg kao slojevito mjesto susreta, a tema trga se transformira u unificirane dizajnerske ugostiteljske objekte na 3 etaže. Zgrada svojim vanjskim oblikovanjem pročelja s plavim reflektirajućim staklima i mondenim sadržajima predstavlja teroristički napad na javni prostor, spomeničku baštinu i povijesni gradski ambijent.
Umetnuti objekt ni na kakav se način oblikovanjem, unutarnjim prostornim konceptom i sadržajima ne razlikuje od većine trgovačko-stambenih objekata koji u zadnje vrijeme niču po lijepoj našoj. Unificirana arhitektura iz kataloga, naizgled suvremena, obučena u staklo i inox, ispunjena lifestyle sadržajima i elitnim stanovanjem, predstavlja mjesto bez identiteta koje smješteno u ovakav kontekst u potpunosti briše njegovu slojevitost, povijesne odnose, tradiciju, sjećanja, humanost i dimenziju javnog, mijenjajući sve to za ono što običavamo nazvati “suvremenom potrebom”. Projekt snagom svojeg besmisla želi izbrisati spomenute vrijednosti iz kolektivne svijesti.
Projekt ne predstavlja studiju nego antistudiju slučaja, već u svojoj srži ima ugrađen revolucionarni duh. Revolucije počivaju na bazičnim ljudskim emocijama. Intelektulana komponenta revolucije njen je početni impuls i kasnija nadogradnja. Projekt stoga svojim konceptom povijesne reference i stručne opaske stavlja u drugi plan, izravno napadajući identitet, ciljajući na bazični emocionalni sklop svakog pojedinca te osobna sjećanja, stavove, rituale i osjećaj pripadnosti.
Osim emocionalne usmjerenosti projekta, preko njega se želi ostvariti intelektualna veza s dosadašnjim umjetničkim intervencijama na tom prostoru, koje su, svaka u svom vremenu, imale moćnu i jezgrovitu aktivističku notu. Sedamdeset godina nakon postavljanja Grgura Ninskog na istom mjestu, četrdeset godina od Crvenog Peristila i deset nakon Crnog - 2008. godine Stakleni peristil, u mediju i na način sukladan vremenu, također diže glas za oslobođenje, ovaj put ne od stranog okupatora ili represije državne vlasti, već od mahnitog potkupljujućeg kapitala u rukama pojedinaca koji nepovratno nagriza sam prostor i pravo na njegovo javno i slobodno korištenje sa svim pripadajućim slojevima i dimenzijama. Sloboda korištenja javnog prostora imanentna je svakom pojedincu.
MAJORIAN je rimski car u čije se vrijeme zahuktava skori pad Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.). Godine 458. donosi edikt u kojem upozorava na teško stanje gradskih prostora i rimskih spomenika do kojeg je dovelo rušenje i nepromišljena gradnja od strane privatnih investitora, uz podršku potkupljenih gradskih službenika. Takva nedjela prema Majorianovu ediktu sankcioniraju se velikim novčanim globama i odsijecanjem ruku.
2008. u fokusu Majorianovog interesa su informacijske manipulacije, infiltracija u medijski sustav preko globalnih komunikacijskih kanala i raspršivanje razrađenih simulacija zbilje. Problematika kojom se bavi opet je ista - ugroženi javni prostor. Stakleni Peristil manifestni je rad kojim dotični umjetnik započinje ciklus prostornih i medijskih intervencija, zbog čega svoj stvarni identitet odlučuje (za)držati u tajnosti.