MARIANA CASTILLO DEBALL

BEZ NAZIVA (SPAVAČI)
2004.
7 fotografija u boji, 20 x 24 cm

INTERLUDIJ: TRAGOVI ČITAČA
2005.
publikacija, 120 str.

Nacionalna knjižnica u Berlinu vrhunski je primjer moderne arhitekture, podijeljena prema tematskim cjelinama na nekoliko razina koje nalikuju lebdećim platformama. Nije se teško izgubiti u prostoru između stubišta koja povezuju različite prostorne razine. Prostori za čitanje su izmiješani s policama, po čemu se ova knjižnica razlikuje od drugih jer pruža osjećaj da su knjige rasprostranjene po čitavom prostoru. Knjižnica je tiha i uvijek puna. Ja ne dolazim ovdje čitati, već promatrati način na koji čitatelji koriste prostor. Na ulazu svi moraju isprazniti torbe i uzeti sve potrebne alate. Prozirne torbe dostupne su u garderobi i služe za prenošenje svih materijala potrebnih za rad i drugih predmeta po prostoru knjižnice. Ova jednostavna mjera predostrožnosti čini vidljivim sve što netko nosi sa sobom. Postoji niz predmeta koji se mogu vidjeti kroz ove plastične torbe: računala, knjige, bilježnice i grupe sitnih uređaja, predmeta koji se čine korisnima ali se najčešće pokažu nepotrebnima, poput hrane, mobilnih telefona, olovaka, naljepnica post-it, fluorescentnih flomastera, fotokopija, novčanika, maramica, aspirina, čepova za uši, naočala, itd. Na svakom stolu svaka osoba gradi privremeni otok, teritorij na kojem je moguće detektirati njezine strategije čitanja i učenja. U rasponu ovi postavi varijaraju od vrlo jednostavnih i minimalističkih do čitavih infrastruktura, sagrađenih kako bi se zadržalo znanje. Postoji odnos između čitatelja i knjige, no same knjižnice često nameću način čitanja, prostor posvećen isključivo toj aktivnosti, u kojemu sve što nije vezano uz čitanje postaje odmah vidljivo. Organiziran tako da Vas ništa ne ometa od Vašeg prvotnog zadatka, često postiže upravo suprotan učinak. Tako će Vas, primjerice, omesti sve druge knjige koje nisu vezane uz Vaše izvorno pretraživanje, zatim ljudi koji prolaze pored vas, ili pak najmanji šum. Ako zagovarate raspršenost, velika je mogućnost da ćete se za posjeta knjižnici uhvatiti kako čitate mnoge različite stvari; jednostavan način nakupljanja materijala i mogućnost da hodate između polica knjiga daje Vam osjećaj da je Vaš prvotni izbor tek komadić unutar obilja znanja. Često priča završava sa stolom prepunim knjiga i komadom papira ispunjenim čudnim i neorganiziram bilješkama. (…) Knjige u knjižnicama su javna dobra; različiti ljudi čitaju isti primjerak. Svaki čitatelj ostavlja vlastite tragove i oznake: komadić papira koji razdvaja stranice, bilješka, putna karta - sve to postaju nedovršeni tekstovi, koji upućuju na nešto čiji sadržaj tek treba otkriti. Pronalazak takvih tragova stvara pukotine, naseljavajući prostor između ili vrijeme koje se ponavlja. Suvišci ili ostatci su tragovi događaja koji podrazumijeva manjak ili rascjep. Ti prekidi interveniraju u kontinuirano akumuliranje znanja, prisiljavajući nas da uronimo u novo vrijeme, koje je odrezano od svog izvorišta. U određenom trenutku, struktura knjižnice kao baze podataka stapa se s narativnim iskustvom čitanja…

Autori koji su sudjelovali na realizaciji projekta i publikacije Interludij: tragovi čitača su: Hubert Czerepok, Paul Elliman, Dario Gamboni, Raimundas Malasauskas, Harry Mathews, Ian Monk, Peter Piller, Manuel Raeder, Steve Rushton i Enrique Vila-Matas.
MARIANA CASTILLO DEBALL (1975, Mexico City, MX) završila je Akademiju Jan Van Eyck u Maastrichtu 2003. godine, a trenutno živi u Amsterdamu i Berlinu. Recentne izložbe i projekti uključuju These Ruins You See, Museo Carrillo Gil, Mexico City; Interlude: the reader’s traces, intervencija u javnim knjižnicama (Parisz, Berlin i New York); Institute of Chance u Međunarodnom institutu za društvene znanosti, Amsterdam; The Last Piece of John Fare, GB Agency, Paris; Blackboxing, Project Art Center, Dublin i 10 Defining Experiments, Cisneros Fontanals Art Foundation, Miami. Zajedno s Irene Kopelman, bila je kustosica istraživačke izložbe A for Alibi u cantru De Appel u Amsterdamu 2007. godine. Bila je dobitnica je nagrade Prix de Rome u Nizozemskoj za 2004. godinu.