RADENKO MILAK

28. LIPNJA 1914.
2007.-2008.
serija slika (različite dimenzije), video (6′23”), tekst

Uzrok i povod… Nije li upravo atentat u Sarajevu 28. lipnja 1914. uvijek služio kao «klasični» primjer kako se u historiografiji ova dva pojma moraju razdvojiti? U školi smo učili da je sarajevski atentat bio «samo» povod za početak Prvog svjetskog rata, a uzroka je bilo više: geopolitičke okolnosti, antagonizmi i potreba za preraspodjelom koloniziranih teritorija od strane velikih sila; općenito «kasni imperijalizam» i nesposobnost građanskih političkih opcija da provedu politiku mira, i tko zna što još sve ne… Međutim, sam je događaj, kao jedinstvena točka intersekcije lokalnog povoda i planetarnog uzroka, bio trenutak približavanja onog što je singularno, marginalno i nekontrolirano i onog što je univerzalno relevantno. Sam je atentat prije svega bio čin participacije: participacije dovoljno siromašnog, dovoljno očajnog i dovoljno zaluđenog bosanskog Srbina u kreiranju nekakve planetarne sudbine. (…) U onoj mjeri u kojoj je čin Gavrila Principa bio čin transformacije lokalnog u planetarno, slikarski stil koji evocira Milak je bio čin transformacije planetarnog (moderna umjetnost tada dakako još nije bila planetarni fenomen ali je kasnije postala) u lokalno. Upitan za njegov „povod” uslijed kojega su nastale ove slike, Milak kaže: „Uvijek sam osjećao neki sentiment prema tom događaju kojega je pregazilo vrijeme, a tako je aktualan danas”. I zaista, u okviru tog paradoksa možemo kopati po asocijativno-političko-kulturnim slojevima i govoriti o aktualnosti pregaženog događaja koji je ili dovoljno aktualan ili dovoljno neaktualan da bi ga netko odlučio slikati. (…) Međutim, ništa u domeni uzroka nije ono što nas može posebno privući ovom slikarstvu. Ono što je u domeni povoda itekako može. Bez obzira je li riječ o povodu u polju jedinstvene ambivalentnosti koju je umjetnost u stanju artikulirati ili o političkom prasku kojim se intervenira u zagušujuće polje postojećih interpretacija ovog događaja koje se sve temelje na uobičajenim podjelama - atentat je pucanj u Europu, atentat je herojski čin prkosa malog naroda, atentat je akt modernog terorizma i samim time pripadanja modernom svijetu, atentat je napad na modernost iz pozicije primitivne bosanske vukojebine, atentat je autentični anarho-nacionalističi akt, atentat je događaj koji je pripreman u Srbiji, itd. Nisu li sve ove teme karakteristične i za sporove oko suvremenijih povijesnih događaja na istom tlu?
(ulomak iz teksta Branislava Dimitrijevića u katalogu izložbe Radenka Milaka Intimnost planetarnog događaja, izdavač: Muzej savemene umjetnosti Republike Srpske, Banja Luka, 2007.)
Povodom izložbe Salon revolucije, Radenko Milak nastavlja seriju slika novom epizodom u svom umjetničkom istraživanju atentata na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine. Postojeći niz slika, čiji se narativ fokusira na interpretaciju povijesnih dokumenata i fotografija koji bilježe trenutke neposredno prije atentata, u čijem su fokusu prijestolonasljednik i njegova supruga, sada se nastavlja premještanjem fokusa na vrijeme nakon atentata i na njegove protagoniste, skupinu mladića kasnije nazvanu imenom Mlada Bosna i Gavrila Principa, koji je u konačnici izvršio ubojstvo. Istražujući opet povijesne dokumente i sačuvane fotografske zapise, Milak radi novu seriju slika koja prati proces suđenja počiniteljima, tijekom kojega se razotkrivaju motivi i uvjerenja koji su ih doveli so samog čina.
RADENKO MILAK (1980, Travnik, BiH) diplomirao je na Akademiji umjetnosti Banja Luka, smjer slikarstvo. Magistrirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 2006. godine. Osnivač je i direktor Centra za vizualne komunikacije Protok iz Banja Luke (www.protok.org), s kojim je inicirao i realizirao više projekata suvremene umjetnosti. Recentne samostalne i skupne izložbe: Intimnost planetarnog događaja, Muzej savremene umjetnosti RS, Banja Luka, 2007; Sweet and Rotten Smell of History, Galerija Fakulteta likovnih umjetnosti, Beograd, 2006; 2004. QUO VADIS, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine Sarajevo; Istočni susjedi, Kulturni centar Babel, Utreht, 2006; Međuprostor, Muzej savremene umjetnosti Vojvodine, Novi Sad, 2007. Živi i radi u Banja Luci, BiH.