27. kolovoza 2003. godine US Directorate for Special Operations i Low-Intensity Conflict u Pentagonu su prikazali film Bitka za Alžir redatelja Gilla Pontecorvoa iz 1966. smatrajući ga korisnom ilustracijom problema s kojima su suočeni u Iraku. Na najavnom letku je pisalo: «Kako dobiti bitku protiv terorizma i izgubiti rat ideja? Djeca su pucala u vojnike koji su im bili na dometu. Uskoro je čitava arapska populacija postala luđački revna. Zvuči poznato? Francuzi imaju plan. Uspijeva taktički, ali nema dobru strategiju. Kako biste razumjeli zašto, dođite na ekskluzivno prikazivanje ovog filma.»
Ovaj se tekst u instalaciji projicira na ekranu.
Serije dijagrama, grafova, crteža, izrezanih figura i tragovi oblika reference su na rat u Iraku i geopolitičku realnost koja se krije u njegovoj pozadini. Kombinirajući različite historijske i vizualne reference, poput pogleda na Al-Andalus unutar europske političke povijesti ili međunarodnog tržišta nafte, crteži ukazuju na kompleksnost razumijevanja rata i njegovih uzroka.
Umjetnost Runoa Lagomarsina propituje načine na koje se, u različitim diskursima i povijesnim procesima, razvija današnja politička i društvena okolina proizvodeći oblike reprezentacije i metafore pomoću kojih interpretiramo i reinterpretiramo povijest i društvo. Osnovna tema njegovog rada je propitivanje načina konstruiranja specifičnih «MI» kategorija u ime nacija i etničkih grupa… Ili drugim riječima: propitivanje napetosti koja se stvara između univerzalnog kao pojma koji obuhvaća čitavo čovječanstvo i realiteta kolonijalizma ili postkolonijalizma. Umjetnikov je rad često razlomljen na brojne kategorije. On ne samo da pokušava govoriti kroz i zajedno s njima, nego uključuje i rastući broj glasova koji su u njegovom radu beskompromisno tihi ili međusobno glasno isprepleteni. Radi sa slojevima kako bi artikulirao sadašnjost i prošlost, Zapad i ostatak svijeta (the West and the Rest), a ti su slojevi često međusobno povezani specifičnim konceptualnim mapama. Neke su od njih sistematične i jasne. Propituju nejednakost svjetskog poretka, naslijeđe kolonijalizma, kategoriju rase i dinamiku rasizma. Druge su dvosmislene i suptilne u apstrakciji, zahtijevajući promišljanje analitičkih kategorija i osiguravajući ključeve za dešifriranje oblika dominacije kojima smo izloženi.
RUNO LAGOMARSINO (1977, Lund, SE) magistrirao je 2003. na Malmö Art Academy u Švedskoj. Tijekom 2007. i 2008. sudjelovao je u programu Whitney Independent Study u New Yorku. Njegov rad obuhvaća različite medije poput videa, crteža, skulpture i fotografije, uz pomoć kojih istražuje suvremeni politički i društveni okoliš i načine na koje se on razvijao kroz raznolike diskurzivne i povijesne procese, proizvodeći reprezentacije i metafore kroz koje čitamo i iznova iščitavamo povijest i društvo. Recentne izložbe uključuju: 7. Gwangju Bijenale: Annual Report: A Year in Exhibitions, Gwangju, 2008; AutoStop, Malmö Konsthall, 2008; Imagine Action, Lisson Gallery, London, 2007; Ground Lost, Galerija Nova, Zagreb, 2007; Heterotopias, Thessaloniki Biennalen, Thessaloniki, 2007. Živi i radi u Malmöu.