THE INSTITUTE FOR THE ART AND PRACTICE OF DISSENT AT HOME (INSTITUT ZA UMJETNOST I PRAKTICIRANJE NEPOSLUHA KOD KUĆE)
KLJUČ ZA UTOPIJU
2008.
instalacija
Institut za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće (The Institute for the Art and Practice of Dissent at Home) osmislio je vlastitu UTOPIJU. Načinjen je Vaš osobni ključ za UTOPIJU i odaslano šezdeset osam pozivnica. Svatko je dobrodošao. Uzmite ključ i iselite u UTOPIJU Wizz Airom, SkyEuropeom, British Airwaysom ili Croatia Airlinesom do Liverpoola, Europske prjestolnice kulture 2008, gdje će se ostvariti svi Vaši snovi o kulturi i kapitalizmu.
Instalacija poziva publiku na promišljanje imaginarne Utopije. Ključevi su stvarni ključevi Instituta za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće koji se nalazi u Liverpoolu, u Velikoj Britaniji. Istovremeno su iluzija. Institut nije utopijski; riječ je o praktičnoj umjetničkoj inicijativi za Liverpool, u Velikoj Britaniji, tijekom 2008. Iako iz perspektive zemalja “Istoka/onih koje nisu članice EU” Zapad može izgledati kao utopijska zemlja obillja, stvarnost je drukčija. Ključ Instituta za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće dovest će Vas tek u kuću smještenu u naselju društveno poticane stanogradnje, u zapuštenom predjelu Liverpoola. Ipak, ako uđete u kuću, možda naiđete na tračak našeg vlastitog anarhističkog, feminističkog, utopijskog sna… Ključ podrazumijeva obećanje: imate otvoren poziv za posjet Institutu za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće - vrata možete otvoriti sami!
Institut je smješten u Liverpoolu, u Velikoj Britaniji, gradu koji trenutno ima status Europske prijestolnice kulture. Kao obitelj aktivista i stanovnici tog grada, imamo vrlo kritičan stav prema tome. Svjesni smo kapitalizma kulture i načina na koji kultura operira unutar kapitalističkog tržišta. Institut za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće osnovan je 2007. kao kritička reakcija na Liverpool08, ono što smo mi nazvali “Kapitalizmom kulture”. Institut funkcionira u dijelu grada koji se smatra društveno i ekonomski izopačenim i kulturno neproduktivnim.
Instalacija u kojoj su 68 ključeva Instituta čavlima zabijeni u zid i raspoređeni tako da čine riječ UTOPIJA kustosicama i publici nudi niz zaigranih pitanja koja proizlaze iz propitivanja dihotomije Zapada i Istoka. Nadalje, s obzirom na cjelokupnu kustosku viziju izložbe koja predlaže intervenciju u ideje institucionalizirane Revolucije, ova instalacija predstavlja paradoks nudeći stvarne ključeve za Utopiju.
Rad je nastao iz želje za povezivanjem dvije sfere koje progone Institut sve od njegova osnutka. Prva je sfera slobodnog tržišta (koje je sve samo ne slobodno), nametnutog “slabijim” zemljama Istočne Europe (i cijelog svijeta) od strane Zapada. Institut je napola hrvatski, napola britanski. Druga je sfera kulturnog kapitala koji nastaje gomilanjem produkcije umjetničkih radova za internacionalno tržište galerija i institucija. U tom smislu interesira nas propitivanje duboke, guste materijalnosti naših društvenih i političkih odnosa - naročito s obzirom na činjenicu da smo polubritanski i poluhrvatski kolektiv koji izlaže rad iz Liverpoola u Zagrebu. Drugim rječima, želimo biti angažirani u politiziranoj kritici naših sfera, kritici koja propituje duhove koji proganjaju naš prostor, ne kako bismo ih uništili (nismo istrebljivači duhova) nego kako bismo ih učinili vidljivima.
Nadamo se da će spajanje ovih dviju sfera učiniti svaku pojedinačnu vidljivijom. Te sfere su ipak prozirne poput spektra, čime je i posao njihova vezivanja teži. Gdje početi ako nije jasno s čim radimo? Moguća polazišna točka je sama materijalna proizvodnja rada na izložbi. Jedan glavni ključ, niz uputa, 68 čavala, 68 ključeva, propagandni pamfleti i jedna UTOPIJA u kući poticane stanogradnje u Liverpoolu. Između Instituta i Salona revolucije razvio se razgovor o tome kako na najbolji način učiniti da rad govori o pitanjima koja proizlaze iz njegove vlastite proizvodnje, čija je putanja išla iz smjera Istoka na Zapad a zatim ponovno na Istok. Izmještanje rada i proizvodnje u područja s jeftinijom random snagom (outsoursing), cirkulacija simboličkog i kulturnog kapitala, multifunkcionalnost kustosica i umjetnika te ekploatacija koja se neizbježno odvija između bogatih i siromašnih su neke od tema koje su se nametnule kao ključne u tom dijalogu. Kustosice su pristale raditi kao unajmljena jeftina radna snaga: kopirati ključni (glavni) ključ u 68 primjeraka, objesiti ključeve na zid, načiniti fotokopije pamfleta. Sve upute dane su putem elektronske pošte, iz Liverpoola u Zagreb. Nije, međutim, riječ tek o smanjenju troškova, riječ je i o otvaranju veza između umjetničke institucije i umjetnika te nastojanju da ta veza ne postane izrabljivačka nego suradnja u koju obje strane ulaze s veseljem. Institutu i Salonu revolucije bilo je ključno ostati svjesnima političkih, društvenih i kulturnih implikacija njihovog odnosa.
Jednako, dakle, kao što se Zapad otvara tržištima Istočne Europe, smatrali smo korisnim razmišljati o otvaranju našeg Instituta za umjetnost i prakticiranje neposluha kod kuće, smještenog na Zapadu, publici na Istoku. Uzmite ključ za Utopiju i iselite!
THE INSTITUTE FOR THE ART AND PRACTICE OF DISSENT AT HOME / INSTITUT ZA UMJETNOST I PRAKTICIRANJE NEPOSLUHA KOD KUĆE (www.twoaddthree.org) smješten je u trećoj spavaćoj sobi u kući poticane stanogradnje u Liverpoolu. Riječ je o samodostatnoj i održivoj inicijativi koja se financira iznosom od 10% sveukupnih prihoda njenih članova. Inicijativu ne podržava Liverpool 08, Europska prjestolnica kulture - naprotiv, Institut je djelomično osnovan kao protunapad na Liverpool 08. Institut se bavi društvenom transformacijom te je prilagodio dio životnog prostora obitelji za prostor susreta između umjetnika, aktivista i kulturnih otpadnika. Cilj ovih aktivnosti je razvoj i proširenje dijaloga o našoj “kulturi”, koja nije nužno vođena zakonima tržišta.
